Tina Piskulidis o važnosti borbe za ženska prava i LGBT+ zajednicu

Iako su ženska prava u Srbiji danas deo pravnog okvira, njihova primena često ostaje neadekvatna. Svakodnevno svedočimo vestima o kršenju prava žena, dok organizacije koje se bore za unapređenje ženskih i ljudskih prava sve glasnije podižu svoj glas.

Jedna od vodećih figura u ovoj borbi je Tina Piskulidis. Njeno aktivističko delovanje započelo je u Nišu, gde se posvetila promociji ženskih i LGBT+ prava. Kasnije je postala ključni član NVO Astra, gde je radila na iskorenjivanju svih oblika eksploatacije, s posebnim fokusom na trgovinu ljudima, ženama i decom. Njena predanost ovoj misiji i dalje je neupitna, kako na lokalnom, tako i na globalnom nivou.

Tina ne krije svoje nezadovoljstvo trenutnom situacijom, ističući da je borba za prava LGBT+ zajednice i dalje daleko od završene. Ona uporno naglašava važnost toga da svaka osoba, bez obzira na seksualnu orijentaciju ili rodni identitet, mora imati pravo na slobodno izražavanje i bezbedno postojanje. Kako Tina kaže, prava će biti ostvarena tek kada svaka istopolno orijentisana osoba može slobodno da se drži za ruke sa svojim partnerom na ulici, i dokle god transrodne osobe ne budu mogle nesmetano da izražavaju svoj rodni identitet.

Jedan od ključnih izazova na ovom polju je Zakon o rodnoj ravnopravnosti, koji je izazvao brojne rasprave. Za Tinu Piskulidis, ovaj zakon nije važan samo iz aktivističke perspektive, već i kao lektorki, koja se bavi jezikom i zna koliko je važno da se zakoni i pravna terminologija koriste precizno. Njene misli o ovom zakonu, kao i o mnogim drugim temama, odražavaju duboko razumevanje i neprestanu posvećenost borbi za ljudska prava.

Drugi deo našeg Razgovora u papučama pruža uvid u njene stavove i aktivizam neprestano razvija u skladu sa potrebama društva koje teži jednakosti i slobodi za sve.

Projekat se realizuje u okviru Programa malih medijskih grantova koji finansira Ambasada SAD, a administrira Media i Reform Centar Niš. Stavovi, mišljenja i zaključci izneseni u projektu nužno ne izražavaju stavove MRCN i Ambasade SAD već isključivo autora.